Senzor brzine vjetra u avijaciji

"Cev za brzinu vazduha" na avionu je tipičan senzor brzine vetra Pitot cevi i izuzetno važan alat za merenje u avionu. Mora biti instaliran u području izvan aviona gdje avion manje utiče na protok zraka, uglavnom ispred nosa, okomitog repa ili vrha krila. Kada avion leti naprijed, strujanje zraka juri u cijev za brzinu, a senzor na kraju cijevi će osjetiti udarnu silu strujanja zraka, odnosno dinamički pritisak. Što avion leti brže, to je veći dinamički pritisak. Ako uporedite statički pritisak i dinamički pritisak kada vazduh miruje, možete znati koliko brzo vazduh juri, odnosno koliko brzo leti avion. Alat za poređenje dva pritiska je šuplja kružna kutija sa valovitim površinama napravljena od dva tanka metalna lima, nazvana meh. Kutija je zapečaćena, ali postoji cijev spojena na PTS. Ako je avion brz, dinamički pritisak će se povećati, pritisak u mehovima će se povećati, a meh će se ispupčiti. Uređaj sastavljen od malih poluga i zupčanika može mjeriti deformaciju mijeha i prikazati je pokazivačem. Ovo je najjednostavniji indikator brzine aviona.

Statički pritisak mjeren Pitotovom cijevi može se koristiti i kao proračunski parametar visinomjera. Ako je meh potpuno zatvoren, pritisak unutra će uvek biti jednak pritisku prizemnog vazduha. Na taj način, kada letelica odleti u vazduh, visina se povećava, a statički pritisak izmeren cevčicom za brzinu opada, a meh će se ispupčiti, a visina aviona se može izmeriti merenjem deformacije meha. Ovaj visinomjer se naziva barometarski visinomjer.

Brzina koju mjeri zračna cijev nije stvarna brzina aviona u odnosu na tlo, već samo brzina u odnosu na atmosferu, pa se zove brzina. Ako ima vjetra, brzinu zrakoplova u odnosu na tlo (naziva se brzina tla) također treba dodati brzini vjetra (let niz vjetar) ili minus brzini vjetra (let uz vjetar).